Medija centar na Facebook-u

Posetite stranicu Medija centra na Facebook-u i postanite član...

Mediji o medijima, Događaji, Informacije

Petak, 23/8/2019
19:00  |  
Četvrtak, 15/8/2019
11:00  |  
Utorak, 13/8/2019
12:00  |  
Ponedeljak, 12/8/2019
12:00  |  
Petak, 9/8/2019
19:00  |  
Nedelja, 4/8/2019
11:00  |  
Petak, 2/8/2019
12:00  |  
Početna > MC za medije > MC press corner > Novi mediji > E-život?

E-život?

Autor: Vuk Vuković

Virtuelni život postaje kategorija koja dobija na značaju gotovo kao i ono što zovemo realnošću. Ne samo zbog toga što postoji konsenzus oko sistema vrijednosti i ponašanja koje je na internetu neophodno, već i zbog činjenice da veliki dio interpersonalne komunikacije podrazumjeva priču o onom što se dešava u virtuelnim zajednicama. Koliko su virtuelne zajednice popularne govori i podatak da Facebook profil ima više od 400 miliona aktivnih korisnika. Suštinski, riječ je o interakciji kao dopuni svakodnevnoj komunikaciji, a koju nazivamo realnom. U tom smislu, Facebook i slične aplikacije predstavljaju socijalne medije, odnosno društvenu mrežu u kojoj virtuelnost nije previše upitna.

Međutim, SecondLife (SL) je simulaciju života podigao na viši nivo, dovodeći tako i kategoriju virtuelne realnosti u pitanje. Riječ je o najvećoj 3D zajednici, veoma maštovitom, kreativnom internet okruženju. Dizajn ove aplikacije potpisuje Linden Research koji neprekidno usavršava tehnologiju i otvara brojne mogućnosti svojim korisnicima. A korisnik može postati svako – postoje dva tipa korisničkih naloga, osnovni koji je besplatan i premium koji zahtjeva mjesečnu pretplatu, ali omogućava dodatni angažman korisnika. Podaci s početka ove godine govore da SecondLife broji oko 18 miliona korisnika.

Kada je riječ o interaktivnoj komunikaciji, koja je posebno zanimljiva za nove medije, SL je otišao i korak dalje – omogućavajući svojim korisnicima i govorni chat, jer nakon što u virtuelnom svijetu dobijete/odaberete vrlo jasan lik, dobićete i karakterističan glas koji postaje značajno sredstvo virtuelne komunikacije. Razgovor je prisniji u zajednici koja daje i mogućnost socijalnog života u kojem je vrlo jednostavno rukovati se sa drugima, ali i organizovati brojne događaje, bilo da se govori o umjetničkim, turističkim ili nekim drugim. U prilog činjenici da SecondLife može biti zanimljiv, ne samo za pojedinačne korisnike, nego i za kompanije govori podatak da marketinški stručnjaci preporučuju oglašavanje putem ove aplikacije. Oglašavanje može biti jednostavno i statično, kao što je bilbord (koji nakon klika može odvesti do određenog sajta), ali i sponzorisanje događaja, kupovina štanda, pa čak i reklama na SL televizijskoj mreži – Treet.tv . Zanimljivo je da su ovu preporuku brojne kompanije shvatile ozbiljno, pa su svoj interes u virtuelnom svijetu pronašli i Sony, Adidas, BBC, Reuters i mnogi drugi. Da bi sve to moglo da bude plaćeno postoji i čitav ekonomski sistem svojstven ovom svijetu – interna valuta je Linden dolar (L$), a koristi se za kupovinu, prodaju, iznajmljivanje ili razmjenu zemlje, dobara i usluga sa drugim korisnicima.

Obrazovanje, umjetnost, nauka, posao, religija – segmenti su društvenog života koji nalaze svoje mjesto u SLu. Rijetkost nisu čak ni ambasade, jer kao što mediji često izvještavaju o FB proflima aktuelnih političara, tako su svojevremeno informisali i da je Srbija dobila virtuelnog dvojnika, odnosno da je magazin Marketing Srbija kupio ostrvo u 3D svijetu, za zabavu, ali i posao. Ovaj magazin je navodno uložio 6.000 dolara u virtuelno ostrvo, sa željom da promoviše vrijednosti koje su karakteristične za Srbiju. Ipak, ovakva ideja je prvobitno potekla iz Švedske – prve države koja je otvorila ambasadu u SecondLife-u, a tada se spekulisalo da će kancelariju, odnosno predstavništvo otvoriti i Evropska unija.

O onome što se dešava, odnosno šta sve podržava SecondLife bilo bi preopširno pisati, gotovo slično kao kada bismo potanko opisivali elemente realnog života. Međutim, nameće se medijska dilema – ko koga stvara? Da li je riječ o korisnicima koji kreiraju svoje profile, ili je preciznije govoriti o (virtuelnom) mediju koji konstruiše nove identitete. Stvarajući sopstveni profil, gradimo novu ličnost, novi identitet, najčešće onaj željeni i društveno prihvatljiv, oblikujući ga u potpunosti u skladu sa vrijednostima koje prihvatamo kao lično-dominantne. Tim putem nastaju i novi virtuelni prostori za život, odnosno ono što bi neki teoretičari nazvali virtuelnom geografijom. Ako stvari pogledamo iz tog ugla, naš profil postaje nova komunikološka kategorija, a naš virtuelni identitet efemeran, s obzirom da postojimo isključivo dok smo konektovani na internet. I iako smo mi kreirali profil, dalji razvoj situacije, bar dok smo konektovani, nije samo u našim rukama, već zavisi od situacije, tj. od novih, virtuelnih odnosa. Sam medij, kojeg čine korisnici, preuzima dominaciju, i stvara situaciju koja je slična životnoj – kontrolišemo samo one postupke koji su direktno u vezi sa našom moći odlučivanja.

U tom smislu ostaje pitanje – pa ako već ne držimo sve konce u našim rukama, zašto trošimo vrijeme živeći virtuelnim životom?

Kritički posmatrajući, SecondLife može imati praktične prednosti koje omogućava internet, no koliko on suštinski doprinosi povezanosti i bliskosti, a koliko stvaranju otuđenosti u realnom okruženju, u kojem međuljudski odnosi dobijaju drugačiji, sebičniji karakter. Bilo bi površno SecondLife kao fenomen okarakterisati isključivo kao dobar/loš, s obzirom da on sam po sebi ne predstavlja određenu vrijednost, već smo mi, kao korisnici, ti koji mu učitavamo određene osobine.

U komunikološkom okviru, internet nam, kroz SecondLife nudi test realnosti, odnosno mogućnost identifikacije realnog i imaginarnog, ali ne i kriterijume na osnovu kojih to činiti, tako da ostaje otvorena mogućnost da jednog dana više nećemo biti u stanju da razlikujemo original od surogata.

ČasopisLink, letnji trobroj 2010, broj 90-92, str. 23
www.mediart.org

 
USAID/IREX
Ova sekcija sajta realizovana je zahvaljujući građanima SAD u okviru programa podrške medijima Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Izneti stavovi pripadaju isključivo autoru i ne predstavljaju zvaničan stav USAID-a i IREX-a.